Priredio: Nenad TADIĆ

UTORAK, 21. OKTOBRA (SRNA) - Evropske integracije biće nastavljene u onim oblastima u kojima zemlje članice smatraju da je u njihovom najboljem interesu da rade zajedno u okviru tradicionalnog okvira EU (o pitanjima kao što su trgovina, globalizacija, jedinstveno tržište, regionalni i socijalni razvoj, istraživanje i razvoj...).

Fonten predviđa da će se  institucioanlni proces ažuriranja pravila koja određuju odnose između država članica i EU i između EU i njenih građana nastaviti. Pitanje ustavotvornog ugovora će biti prvo na redu za diskusije u godinama ispred nas, bez obzira na formu i sadržaj teksta koji će na kraju biti usvojen. "Doći će dan kada će se sve nacije ovog kontinenta, ne gubeći svoje specifične kvalitete ni svoju slavnu individualnost, spojiti u višu cjelinu i formirati evropsko bratstvo. Doći će dan kada neće biti drugih bojnih polja, osim onih u ljudskom umu - otvorenih tržišta ideja. Doći će dan kada će metke i bombe zamijeniti glasovi" - citira Fonet čuvenog književnog klasika Viktora Igoa, koji je ovo rekao 1849. godine.

Bilo je trenutaka kada je izgledalo da više nema nikakve nade, ali početak 21. vijeka nudi svjetliju perspektivu i novu nadu. Ali, on, takođe, donosi Evropi nove teškoće i nove izazove.

Glavno proširenje Unije se ostvarilo. Kako je to političar iz jedne od novih zemalja članica rekao: "Evropa je konačno uspjela da pomiri svoju istoriju sa svojom geografijom."

U budućnosti EU će nastaviti da dočekuje nove članove. U međuvremenu će njeni lideri - pažljivo osluškujući javno mnjenje - morati da odluče gdje će povući krajnje geografske, političke i kulturne granice Unije.

Osnivački sporazum EU je pakt između suverenih nacija, odlučnih da podijele zajedničku sudbinu i udruže sve veći dio svog suvereniteta. On se odnosi na ono što je evropskim narodima najvažnije: mir, bezbjednost, participatorna demokratija, pravda i solidarnost.

Tekuća tehnološka revolucija radikalno transformiše život u industrijalizovanom svijetu, uključujući i Evropu. Ona, pri tome, proizvodi nove izazove koji prelaze preko nacionalnih granica.

Nacije koje preduzimaju akcije samostalno ne mogu efikasno da se izbore sa pitanjima kao što su - održiv razvoj, populacioni trendovi i potreba za socijalnom solidarnošću.

Proces evropske integeracije ima uticaj na čitav kontinent, koji je, zauzvrat, dio svijeta koji se mijenja rapidno i radikalno i koji mora da nađe novu stabilnost.

Evropu pogađaju potresi na drugim kontinentima - bez obzira na to šta ih izaziva: oživljavanje vjerskog žara u islamskom svijetu, bolesti i glad u Africi, unilateralne tendencije u Sjevernoj Americi, ekonomske krize u Latinskoj Americi, eksplozija stanovništva u Aziji ili globalna relokacija industrije i zaposlenosti.

Evropa ne može da se koncentriše samo na sopstveni razvoj već mora da se u punoj mjeri uključi u globalizaciju. Iako može da bude ponosna na svoja dostignuća u trgovinskoj politici, EU ropska je još uvijek daleko od toga da može da tvrdi kako govori jednim glasom ili da je kredibilan akter na pozornici svetske politike.

Institucije EU pokazale su svoju vrijednost, ali se moraju prilagoditi kako bi se izborile sa rastućim brojem zadataka koje treba da obavi sve veća Unija.

Što je broj članica EU veći, to će i centrifugalne snage koje prijete da je pocijepaju biti jače. Kratkoročna sagledavanja nacionalnih interesa lako mogu da izbace iz kolosijeka dugoročne prioritete Unije kao cjeline - upozorava Fonten.