Priredio: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 20. OKTOBRA (SRNA) - Evropska trgovinska politika tijesno je povezana sa njenom politikom razvoja - podsjeća Paskal Fonten.

Prema svom generalnom sistemu povlastica (GSP), EU je za uvozne proizvode iz zemalja u razvoju i ekonomija u tranziciji odobrila povlašćen pristup, spustila tarife i ukinula carinske dažbine.

Otišla je čak i dalje za 49 najsiromašnijih zemalja svijeta. Svi njihovi proizvodi, uz jedan izuzetak - oružje - oslobođeni su cariskih dažbina ulaska na tržište EU prema programu s početka 2001. godine. Međutim, EU nema posebne trgovinske sporazume sa svojim najvažnijim trgovinskim partenerom među razvijenim zemljama - kao što su SAD i Japan.

SAD i EU nastoje da razviju odnose zasnovane na jednakosti i partnerstvu.

Međutim, zemlje EU nisu uvijek saglasne o pitanju tipa diplomatskih političkih i vojnih veza koje treba uspostaviti sa SAD.

EU povećava trgovinu sa silama koje izranjanju u drugim dijelovima sveta, od Kine i Indije do Srednje i Južne Amerike. Trgovinski sporazumi sa ovim zemljama uključuju takođe tehničku i kulturnu saradnju.

Uzevši u obzir geografsku blizinu, istorijske i kulturne veze, kao i trenutne i buduće migracione tokove, zemlje na južnim obalama Mediterana su partneri od prvenstvenog značaja. Zbog toga se EU već tradicionalno opredjeljuje da insistira na politici regionalnih integracija.

Novembra 1995. godine u Barseloni je održana velika konferencija, kojoj su prisustvovale sve zemlje članice EU i zemlje koje se graniče sa Mediteranom (sa izuzetkom Libije, Albanije i zemalja bivše Jugoslavije).

Ta konferencija je postavila temelje za novo evro-mediteransko partnerstvo koje podrazumijeva:

politički dijalog između zemalja učesnica i partnerstvo u oblasti bezbjednosti, zasnovano, prije svega, na mehanizmima kontrole naoružanja i rješavanja sukoba mirnim putem;

zatim jačanje ekonomskih i trgovinskih odnosa između dva regiona. Od ključnog značaja za to je stvaranje evro-mediteranske zone slobodne trgovine do 2010. godine, kao i partnerstvo u socijalnoj i kulturnoj oblasti.

EU je mediteranskim zemljama od 2000. do 2006. godine obezbijedila finansijsku pomoć u vrijednosti od 5,3 milijardi evra.

Odnosi između Evrope i zemalja južno od Sahare uspostavljeni su odavno. Prema Rimskom ugovoru iz 1957. godine, bivše kolonije i prekomorske teritorije nekih zemalja članica EEZ postale su partneri zajednice.

Dekolonizacija, započeta početkom 60-ih godina, pretvorila je ovu vezu u nešto drugo - pridruživanje suverenih zemalja.

Sporazum, potpisan 2000. godine u Kotonou, prijestonici Benina, označio je novu fazu u razvojnoj politici EU.

Sporazum između EU i zemalja Afrike, Kariba i Pacifika (ACP) predstavlja najambiciozniji i najdalekosežniji sporazum o trgovini i pomoći koji je ikada zaključen između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju.

On je uslijedio nakon konvencije iz Lomea - koja je prvobitno potpisana 1975. godine u prijestonici Togoa, a zatim novelirana u redovnim vremenskim intervalima.