Priredio: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 12. OKTOBRA (SRNA) - EU je aktivna u velikom broju oblasti - ekonomskoj, socijalnoj, regulatornoj i finansijskoj - tamo gdje je njena aktivnost na dobrobit zemalja članica - konstatuje Fonten.

To uključuje: politike solidarnosti (poznate i pod imenom kohezione politike) u regionalnim, poljoprivrednim i socijalnim oblastima. Politike inovacija koje donose najsavremenije tehnologije u oblasti kao što su zaštita prirodne sredine, istraživanje i razvoj i energija.

Unija finansira ove politike godišnjim budžetom od više od 120 milijardi evra, što uglavnom plaćaju zemlje članice. To predstavlja mali dio ukupnog bogatstva EU (najviše do 1,24 ukupnog bruto nacionalnog prihoda svih zemalja članica).

Osnovna svrha politika solidarnosti je da podrže kompletiranje jedinstvenog tržišta (vidi poglavlje 6, "Jedinstveno tržište") i da isprave svaki disbalans putem strukturalnih mjera koje će pomoći regionima koji kaskaju ili industrijskim sektorima koji nailaze na poteškoće.

Potreba za solidarnošću između zemalja EU i regiona je postala još aktuelnija nakon nedavnog pristupanja 12 pridošlica, čiji prihodi su značajno niži od prosjeka EU.

Takođe EU mora imati ulogu u pomoći restruktuisanja ekonomskih sektora teško pogođenih rastućom međunarodnom konkurencijom.

Regionalna pomoć EU sastoji se u osnovi od transfera fondova od bogatih ka siromašnim zemljama. Ta sredstva se koriste za podsticanje razvoja regiona u zaostatku, revitalizaciju industrijskih regiona u opadanju, za pomoć mladima i dugoročno nezaposlenim da pronađu posao, modernizaciju poljoprivrede i pomoć ruralnim delovima u nepovoljnijem položaju.

Novac iz budžeta za period 2007-13 godine predviđen za regionalne aktivnosti, namenjjen je za tri cilja.

Prvi je - približavanje. Cilj je da se poboljašanjem uslova za razvoj i zapošljavanje pomogne najmanje razvijenim zemljama i regionima da brže sustignu prosjek EU. Ovo se čini ulaganjem u fizički i ljudski kapital, inovacije, znanje, prilagođavanjem na promjene, zaštitu prirodne sredine i administrativnu efikasnost.

Drugi cilj je - regionalna konkurentnost i zaposlenost. Cilj je povećati konkurentnost, nivo zaposlenosti i atraktivnost i onih regiona koji ne spadaju među najmanje razvijene.

Treći cilj je evropska teritorijalna saradnja. Ovaj novi cilj je usmjeren ka povećanju međugranične, transnacionalne i interregionalne saradnje.

Ovi ciljevi će se finansirati iz posebnih fondova, koji će dopuniti ili stimulisati investiranje iz privatnog sektora ili nacionlnih i regionalnih vlada.

Ti fondovi su poznati kao Strukturalni fond i Kohezioni fond:

Evropski regionalni fond za razvoj (ERDF) je prvi strukturalni fond i on obezbjeđuje finansiranje u cilju jačanja ekonomske, društvene i teritorijalne kohezije tako što umanjuje razlike među regionima i pomaže strukturalni razvoj i prilagođenost regionalnih ekomonija, uključujući ponovni razvoj industrijskih regiona u opadanju.

Tu je i Evropski socijalni fond (ESF) - drugi strukturalni fond, koji obezbeđuje finansiranje za specijalizovane treninge i inicijativu za otvaranje radnih mesta.